Nikad neću razumeti radovanje bilo čijoj pogibiji. Nisam tako vaspitavan. Pa čak i u ratu, ide se na "onesposobljavanje" protivnika, vodeći računa da se sačuva život kad god je to moguće. Ova dvojica su nečija deca koja su gurnuta u rat, možda veruju u njegovu neophodnost, možda su videli nešto što je nama promaklo, možda su i protiv njega, svejedno, nema opravdanja za radovanje.
Možemo imati različita gledišta i interese ali radovati se nečijoj pogibiji je u najmanju ruku morbidno.
Sličnu stvar sam video kod američkih vojnih pilota. Pričajući o pogotku protivničkog aviona, neretko kažu "Nadam se da pilot nije uspeo da se katapultira". Voleo bih da vidim proces njihovog obrazovanja, ko ih je tako učio? Ako smo vernici, bez obzira na konfesiju, ovo su osnovne stvari....
PRIKAŽI ODGOVORE (7)
Prikaži sve komentare (46)