Da smo se slučajno sreli na klupi neke stare stanice čekajući isti voz za more u ljetni dan vreli, možda bi smo htjeli,ne htjeli osvitali u istom krevetu i listali iste životne stranice, grijali tijelo uz tijelo duge zime i šaputali koje je najljepše dječije ime. Da smo se ranije sreli, možda bih te držao za ruku dok se porađaš. Možda bih ti poklapao dlanom oči da pogađaš, da se nasmiješ dok pitaš ko je.Da se dogodilo malo ranije sve to što moglo je, a nije....