Klix juri klikove, ne popularizaciju normalnosti. Što se samog događaja tiče - stvar je jasna. Nekada su ljudi sve konflikte rešavali toljagom i pesnicama. Bilo je to nepraktično i nepravedno rešenje - često pobedi onaj sa većom toljagom iako nije u pravu dok ovaj sa manjom toljagom pogine iako je u pravu. Onda je civilizacija osmislila dijalog - ajde da pričamo i da se ne bijemo?
Ali šta ako kroz priču ne stignemo do rešenja? Eto, tako je civilizacija osetila potrebu za pravosuđem. Dodika niste uhapsili - čovek oseti da pravosuđe ne postoji i pomisli da je najbolje da sam deli pravdu na ulici. Vraćamo se na toljagu.
Pre par godina sam u Beogradu učestvovao u lančanom sudaru. Izađem iz auta, okrećem glavu, mlataram rukama i nogama, čučnem - sve u redu. Vozača u prvom autu žena htela da probije. Vozač u trećem autu vezuje pojas - hoće policija da ga zatekne vezanog. Vozač četvrtog auta izašao i stavio prsluk. Razumem stres - i sam sam bio pod stresom,
zato sam i urliknuo: "ALO, PAJSERI, JEL TREBA NEKOM HITNA MEDICINSKA POMOĆ??? JEL BOLI NEKOG NEŠTO???". Tu su me Srbi oduševili. Onaj u prvom autu rekao ženi da ućuti, ovaj odvezao pojas i izašao, onaj skinuo prsluk. Gledamo se - svi na broju, sve na mestu. Bogu hvala. Lako je za farove, branike i haube.
zato sam i urliknuo: "ALO, PAJSERI, JEL TREBA NEKOM HITNA MEDICINSKA POMOĆ??? JEL BOLI NEKOG NEŠTO???". Tu su me Srbi oduševili. Onaj u prvom autu rekao ženi da ućuti, ovaj odvezao pojas i izašao, onaj skinuo prsluk. Gledamo se - svi na broju, sve na mestu. Bogu hvala. Lako je za farove, branike i haube.