Tijelom svojim raspelo napravi, lahko je to. Kesu dukata i stotinu konja do Carigrada, pomiluj ljevicom munaru u Jedrenama, kažu da nema visočije nadaleko. Drumom za trgovcima solju, pa galijom, Leđa ropska bičem, a konjska sedlom, izmuči do kapele nad Vječnim Gradom, šarena je i sjajna Stolica. A srce pusti da probode kopljanik, bešćutno i službeno, kao muhur adhname, kao žig na ausweiss. Ono ionako nema kud iz kasabe.