treba hitno uzvratiti istom mjerom,otici u pravoslavnu crkvu i isprebijati popa na smrt...mi previse idemo niz dlaku...treba se ugledati na albance sa kosova...oni tamo to tamane ko zohare...
zvuči kao paradoks ali jedini spas za sve narode na balkanu je da se pomire. u tom slučaju moguće je da ovaj prostor regiona krene naprijed. na žalost to se ne može ostvariti jer je sjeme korova ovdje posijano devedesetih i poprilično je pustilo korijenje.
biti ćemo do daljnjeg marionete vanjskih sila i ginut ćemo i raditi za njihove interese. tako nam i treba jer smo g.ovna i bolje nismo ni zaslužili.
U prvom dvoboju u Mađarskoj izabranici Ivice Osima poraženi su 3-1. U uzvratu su imali 2-0 (strijelci Bahtić u 5 i Ćurić u 75 minuti) do posljednjih trenutaka meča. Plavi su trebali da proslave plasman u finale, a tamo ih je čekao najtrofejniji evropski klub, Real Madrid. No, završilo je 2-1, krvnik Želje bio je Cuhai. Poentirao je u 88 minuti. Lopta u mreži, muk na tribinama, vremena za preokret premalo. Srušio je snove!
Na Grbavici je tugovalo desetine hiljada ljudi. Sa njima se solidarisala cijela Jugoslavija. I danas, nakon toliko godina ostala je rana koja nikada do kraja neće zacijeliti. Teško da će Željo uopšte ikada više biti u takvoj situaciji. Evo kako je u nedavno objavljenom intervjuu za Sarajevo-x.com najvažniju utakmicu svoje generacije opisao čuvar mreže, Dragan Škrba.
“Tim okršajem ušli smo u istoriju."
Mnogi pamte gotovo svaki detalj famozne utakmice, a u to smo se uvjerili kada smo nazvali Refika Šabanadžovića koji je za naš portal rekao:
“Cijeli grad i Jugoslavija živjele su sa nama i za naše pobjede. Mi smo ostali kao jedini predstavnik bivše lige u evropskom takmičenju. Sjećam se da smo bili u karantinu na Stojčevcu. Sve smo preduzeli kako bi prošli u finale. Spomenuo bih još jedan detalj koji je jako bitan. Naime, tadašnji gradonačelnik Sarajeva obećao je da će svi kafići raditi 24 sata. U dolinu ćupova stigli su i svirači kako bi upotpunili slavlje”. Potom je na trenutak zastao, pa nastavio:
“Pamtim da je teško bilo doći do ulaznice. Čitava moja familija iz Crne Gore došla je na Grbavicu. Bilo je preko 20 hiljada gledalaca. Na samom terenu igrali smo fantastično. Činjenica je da smo u određenoj komociji uživali vodstvo 2-0. Sve je bilo u našim rukama i nogama. Vjerovatno smo u mislima već bili u finalu. I onda šok! Gol smo primili iz naizgled bezazlene akcije.
