DANAS I OVDJE Lisica iz Zabrdja Dugo ga nije bilo na malim ekranima, jos od onih aprilskih dana 2000. godine, kada su ga oko tri sata iza ponoci specijalci SFOR-a iznenadili u kuci njegovog oca na Palama i odveli u Hag. Lukav poput lisice, prethodno je izbjegao nekoliko bliskih susreta sa svojim gonicima, ali ga je instinkt izdao bas te noci kad mu je bio najpotrebniji. I to u sumskoj prijestonici Republike Srpske! Momcilu Krajisniku je prije dva dana pocelo sudjenje pred Medjunarodnim sudom za ratne zlocine. Optuznica ga tereti za najteza krivicna djela - genocid, zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja. Na prvom pojavljivanju pred Haskim tribunalom u cijelosti je negirao svoju krivicu. Ali, to je bilo davno. O cemu je razmisljao tokom cetiri godine, koliko je cekao na sudjenje, zna samo on. Usavsi ovog utorka u sudnicu Haskog tribunala Krajisnik je, vec potpuno sijed, djelovao nervozno i mrzovoljno. Mrzovolja ga nije napustala ni dok je slusao navode optuznice, valjda uvjeren da nije kriv i da zaslugom ljudi kojima upravo polaze racun na pravdi Boga lezi u Seveningenu. Tuzitelj Mark Harmon svrstao je Krajisnika medju vodece ucesnike zdruzenog zlocinackog poduhvata ciji je cilj bio “djelimicno unistenje Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini”. Predvodio ih je Slobodan Milosevic, zvijer koja je krajem juna 2001. dospjela u seveningenski kavez. Njih dvojica nisu bili u najboljim odnosima. Krajisnik je, naime, uspio minirati Vens-Ovenov plan, namagarcivsi ne samo Milosevica vec i grckog premijera Konstantina Micotakisa, koji su prisustvovali poznatom zasjedanju Skupstine Republike Srpske na Palama. Ipak, zlocin ih je ucinio rodjenom bracom, a Tribunal je tu da ovjeri njihovo srodstvo. Ekonomista po struci, Krajisnik je prije rata vazio za bogatog, konzervativnog i religioznog srpskog gazdu u Zabrdju kod Sarajeva. U ratu su ga medjunarodni mirovni posrednici opisivali kao tvrdog, zilavog i lukavog pregovaraca, koji je bio jaca licnost od Karadzica. Iako mozda najmocniji covjek zloglasne paljanske vrhuske, on se ipak razlikovao od ostalih. Nije bio hirovit, cinican i genocidno euforican poput Karadzica, klonio se Koljevicevog licemjernog intelektualiziranja, ali i sovinistickih izjava kojima se razmetala Biljana Plavsic. A opet, bio je na neki nacin opasniji nacionalista od svih njih. Nakon sto je zavrsio u Hagu, Biljana Plavsic je izjavila da je Krajisniku mjesto u Muzeju vostanih figura, odmah do Hitlera. Tada vjerovatno nije ni slutila da ce mu nepune dvije godine kasnije i sama praviti drustvo u sada vec cuvenom holandskom zatvoru. Njeno priznanje vlastite krivice za masovne ratne zlocine nad Bosnjacima i Hrvatima optuzba je s kojom ce se Krajisnik tokom sudjenja tesko nositi. Gubitak Sarajeva dozivio je kao svoj licni poraz u cestim sudarima sa Milosevicem. “Perspektiva Sarajeva je takva da ce u buducnosti biti jedinstven srpski grad, ali u potpunosti srpski. Muslimani ce morati traziti svoju prijestonicu mimo Sarajeva, negdje drugdje. To je prirodan tok”, govorio je u novembru 1994. godine. Na njegovu zalost, “prirodan tok” nije se ostvario. Krajisnik se u Dejtonu osjecao ponizenim, jer ga je Milosevic drzao na distanci, podalje od ozbiljnih pregovora. Kasnije je pricao: “Milosevic mi je, kao naknadu, nudio pet kuca u Srbiji i vece imanje od onog u Zabrdju, samo da pristanem da moje Sarajevo pripadne Muslimanima”. Vozdu se osvetio tako sto je licno organizirao i rukovodio egzodusom vise od sto hiljada sarajevskih Srba koji su, odlazeci, palili svoje kuce, unistavali vocnjake, a neki iskopavali i svoje mrtve i njihove ostatke tovarili zajedno sa ostalim stvarima na kamione i traktore. O Krajisnikovim danima u Seveningenu zna se vrlo malo. U reportazama o tamosnjoj zatvorskoj druzini mnogi tipovi, ukljucujuci i Milosevica, opisuju se vrlo slikovito, dok se Krajisnikovo ime pominje tek uzgred. Karla del Ponte je imala veliku zelju da mu se sudi zajedno s Karadzicem, ali je takva mogucnost definitivno otpala. Kad mu za dvije godine, kako je objavljeno, bude izrecena presuda, Krajisnik ce imati 61 godinu. S obzirom na tezinu optuznice, tesko da ce vise ikada zakoraciti u carstvo slobode, iz kojeg je, licnim angazovanjem, protjerao na stotine hiljada ljudi. Mnoge od njih - zauvijek. Gojko BERIC