Poslušala sam čitav podcast. U jednu ruku mi je drago što čujem da se tolika količina studenata osjeća toliko iscrpljeno od faksa da se onda poslije osjećaju preumorno za posao, u smislu "dosta mi je vise svega", jer sam uvijek mislila da smo manjina i grozno se osjećala zbog toga. Mada je to grehota, što smo kao društvo došli do tog nivoa. I nije istina da rat nije kriv ni za šta: rat je kriv što se izvlačimo na sve i žalimo za stanje svakog coska u državi - upravo na rat ;)