Obrazovni sistem je uveliko na nuli. Ti strajkaci se apsolutno ne trude da ga promijene niti da mijenjaju pristup odgoju i obrazovanju djece, vec su ga sveli na slanje prezentacija koje su skinuli sa interneta (cesto i na drugom jeziku i ekavici) i prepisivanje istih za zadacu. Ne predaju djeci nego se bave mahalastinom na casu.
Djecu koriste da im prave kojekakve makete i projekte (tacnije, roditelji djece to prave jer su zahtjevi nerealni s obzirom na uzrast djece od kojih zahtijevaju da ih prave), a koje potom ti strajkaci koriste da se predstave pred direktorom skole, pedagogom i sl. na oglednim casovima gdje se ocjenjuje rad ucitelja ili nastavnika. Potom, traze svoja prava, na dostojanstvo i kojesta slicno.