Profesor nije osumnjičen za pedofiliju, jer je pedofilija napad na maloljetnu djecu (nerazvijenu), a ne na adolescente. Kad se govori o pedofiliji, isto tako treba razlikovati prisilu na zadovoljenje i neprihvatljiv dodir. Iako niti jedno od toga nije prihvatljivo, razlika je ogromna. Prvo uzrokuje trajne psihičke traume, a drugo prolaznu neugodnost. Ovdje se radilo samo o adolescentima i samo o neprihvatljivim dodirima, a panika se diže kao da se radi o najgorim oblicima zlostavljanja male djece, što je neprimjereno. Svi se slažu da se radi o dobrom i omiljenom profesoru, koji ima određene slabosti. Dizanje panike nije najbolji način da se postigne "svrha kažnjavanja".