Tamo ti je, u Derventu, odselio za Drugoga svitskog moj stric Toma. Bio žendar u vrime stare Jugoslavije, pa ga pribacilo u Crnu Goru. Tamo oženio Crnogorku kojoj je bilo ime Velika. Onda se četerestdruge sa ženom i dicom vratio u Studena Vrila. A tu bila ustaška vlast, pa mu ćaća Antelija, to je moj did po kojem nas zovu Antelići, a bio je Titino godišće (1892.), tada kaza: Seli sine di znaš, da ne bi svi zaglavili porad tvoje žene pravoslavke. Taka vrimena bila.