Stereotipi kao I price zasnovane na njima u startu mogu da vas nerviraju. Filmska prica Branka Djurica, KAJMAK I MARMELADA je dobrim dijelom zasnovana bas na stereotipima, ali nerviranje, barem kada je o autoru ovih redaka cijec, gle cuda –izostaje. Cak I u momentima kada je prica predvidljiva, opet zahvaljuci stereotipima, film vas drzi snaznim magnetizmom, karakteristicnim za male tople price, koje su vam tako poznate I bliske da gubite svaku mogucnust objektivnog pristupa. Naime, za bistar mozak vam je potrebno hladno srce, a ovaj film vam srce ne ostavlja hladnim. Drugim rijecima, ovo je film koji je napravljen da vam se dopadne, ali to niposto ne znaci I da vam se dodvori. Stoga je mozda jednostavnije I iskrenije reci da se KAJMAK I MARMELADA zbog direktog ataka na vase srce jednostavno moze zavoliti. Djuric inteligentno I svakako duhovito prikazuje sukob mentaliteta -slovenackog I bosanskog kroz prizmu stereotipa, ali tamo gdje se ukaze potreba, te stereotipe razbija. Ovo je prije svega ljubavna prica, ciji su protagonisti na drustvenom dnu. Nista novo. I zaista ljubavne price, barem na filmu rijetko kad izlaze iz klisea tipa-dvoje se vole, ali im ne ide kako treba. Smijeh na koji vas prica Branka Djurica tjera, je dobrim dijelom onaj isti smijeh na koji vas tjeraju vicevi gradjeni na stereotipa o glupim bosanicima ili kako to u filmu kazu- juznjacima I emotivno hladnim I racionalnim slovencima. No, kako se prica odmotava ili je mozda bolje reci zapetljava, vic se pretvara u dirljivu pricu o nesnalazenju, nerazumijevanju, svercu ljudima, ljubavi sa malim sansama za sretan kraj Jednom rijecju- prica je ovo o ocaju. Filigranski detalji koji karaktaristicno slikaju dva razlicita mentaliteta –deka sa motivom tigra je moj favorit- vas neprestano nasmijavaju, ali smijeh je ponekad gorko kiseo. Ukus marmelade se izgubi, a da to niste ni primjetili. I dok film ide ka kraju vas smijeh sada prerasta u zebnju I vi pocinjete da navijate (ne glasno, jer zaboga niste na fudbalskom stadionu, nego u kinu) za Bozu I Speli. Cak vise ne obracate paznju na ljude iza sebe koji cijelo vrijeme suste kesicama sa svakojakim grickalicama, jer vas je nepretenciozna I iskrena prica uveliko omadjijala. Film je iluzija zar ne? U ovom filmu nema specijalnih efekata, strasnih krvavih obracuna I unistavanja bezbrojnih kola u sudarima I prevrtanjima. Nema cak ni scena seksa. Dva pistolja koji su ukupno ispalila tri metka, jedan covjek koji je ranjen, jedan stari BMW koji se malo zanio zadnji trap radi naglog dodavanja gasa-problem zadnje vuce I grudi jedne zene koje su se pokazale da bi se video biljeg koji u daljem toku filma dodatno zapetljava radnju-su kratki rezime onoga sto danas vecina ljudi, nazalost trazi da vidi u filmovima. Na drugoj strani, da parafraziram jednu odvratno pateticnu reklamu za kreditne kartice- smijeh u ovom filmu-nekad sa okusom kajmaka, a nekad sa okusom marmelade kao i njegova iskrenost su neprocjenjivi. I jos nesto, naslov filma je tako dobar da jos samo HLJEB I COKOLADA mogu da mu pariraju. Almir Muhamedbegovic