Kad s neba prva pahulja se spusti
na lice tvoje ove novembarske noći .
Nek te sjeti dodirom tad nježnim
na usne mi žedne i sanjarske oči .
Kada vjetar leden zafijuče zrakom,
put dalekog vlaka kome misli bježe.
Zagrni se toplim ogrtačem jače,
misleć da ti ruka moju grijuć steže .
Dok pahulje prve prolijeću sa neba ,
digni pogled ka beskrajnom svodu.
Svuda mene ima u pahulji svakoj ,
ljubav širi krila gdje nam misli odu !