Ustajte, vi zemaljsko roblje,
Svi suznji koje mori glad!
Nepravdi razum sad se sveti,
Tutnji vec i selo i grad.
Nek tiranstvo srusi nasa snaga,
Bezbrojno roblje, sad ustaj!
Nek svijetu starom nema traga,
Svoj bijedi sutra bit ce kraj!
Padaj silo i nepravdo,
Narod ti je sudit zvan.
Bjež'te od nas noćne tmine,
Svanuo je i naš dan.
Pravo naše ugrabljeno,
Amo natrag dajte nam!
Ne date li ne molimo,
Uzet će ga narod sam.
Gradove smo vam podigli,
Turne, kule gradili.
Oduvijek smo roblje bili,
I za vas smo radili.
Nevolja će biti vela,
Po palači tvrdimi,
Kad vidite da sa sela,
s mašklinima gremo mi.
Nastati će novo doba,
Matija Ivaniću!
Ustati ćeš ti iz groba,
S tobom u boj poći ću!
Zastava će nova viti,
Iznad naših glava tad.
Radnik seljak jedno biti,
Isti im je trud i rad!