Tako je to, nema vise ko nekad da se neke stvari kriju i sta su sve radile vodeće religije u ime vjere i smatralo se normalnim. Sad sa Internetom nadjes sve napr 'skrivene hadise i ajete' koje ne uče u školi i kreneš se zapitkivati, je li moja vjera fakat prava, ili samo to vjerujem jer su me tako roditelji naučili? Ja sam prošao od islama, agnosticizma, ateizma, sad sam spiritualan.
Faktički vjerujem da postoji Bog, viša sila, ali ne vjerujem da tu višu silu boli briga jel mi klanjamo i idemo u džamiju ili crkvu. Zaboli je briga jel jedemo svinjetinu, spavamo sa nekim prije braka i jel igramo bingo. Misliti da je ta sila stvorila galaksije i milijarde zvijezda, zakone fizike, ali ćete muciti u dzehennemu jer nisi klanjao 5x dnevno je smiješno.
Još veći paradoks je vjerovati da ta visa sila je znala da ćemo mi raditi 'losa djela' i završiti u paklu i opet nas je stvorila, a za sebe kaze da je najmilostivija. Da vi pravite robota i znate da će on biti ipak loš, te da će biti mucen na kraju, bi li ga uopšte stvorili?