U stvari, Babilonci i stari Egipaćani nisu u potpunosti znali ono što danas zovemo Pitagorinom teoremom. Znali su za postojanje nekih uređenih trojki za koje vrijedi a2 + b2 = c2, koje se zapisuju kao (a, b, c). Primeri takvih trojki, poznatih još prije Pitagore, su (3, 4, 5), (12, 16, 20), (15, 20, 25), (5, 12, 13), (15, 36, 39) itd, kao i sve trojke proporcionalne sa ovim.