Srpsko-hrvatski u korijenu može biti srpski, crnogorski ili bosanski, ali vala hrvatski ne može biti nikako. U hrvatskoj postoji minimalno 5-6 lokalnih narječja: Istra, Zagorje, Slavonija, Zagreb, Dalmacija i Dubrovnik.
Standardizacija hrvatskog u tom smislu bi bila mnogo drugačija od srpske i bosanske varijante, stoga je utjecaj obrnut, utjecalo se na hrvatski jezik.