Prije nekoliko godina, dok sam bila jos u osnovnoj skoli, par Roma se 'obrazovalo' i skola se strasno trudila da im pomogne, ali sta reci kad oni nisu bili u stanju do cetvrtog osnovne da nauce slova i pisati?? A isli su zajedno s nama u razred, ucili isto ko i mi, i na kraju smo ih mi, djeca cetvrtog razreda pokusavali naucit da pisu. Na kraju je to otislo iz skole i poudalo se i ozenilo do 15este godine. Isto tako su im na Dobrinji izgradjene kuce na mjestu gdje su im bile barake. Ne da su ih razvalili, nista nije ostalo, fuj! A da ne spominjem sto je npr. moja mama nudila romkinji kad je dolazila da prosi da uradi nesto po kuci, za sto bi joj dobro platila. Pojavila se jos 2 puta, naravno da prosi, ne da radi, i kad je vidjela da je moja mama svaki put pita da radi, nikad se vise nije pojavila. I kako da mi bude zao ovakvih? S druge strane, poznavala sam jednu Romsku porodicu ciji su clanovi radili, bili posteni ljudi, a djeca se bavila sportom :) Svako ko hoce moze!