U najmanju ruku zloupotrebljava gostoprimstvo države javnim pozivom na ulične proteste, da ne govorimo o drskosti i tipičnom anglosaksonskom patroniziranju. Nije ni čudo kad su boljševik Adil i njegovi penzioneri, od kako su ostali bez CK, savili kičmu i isplazli jezik do poda u potrazi za iskrenim prijateljima i novim gazdama kojim će služiti vjerno.