Nekad su se ljudi poslije smrti palili na lomačama. Ponekad i po desetak ljudi odjednom i to ne samo za vrijeme pustošenja kuge ili za vrijeme ratova. Već i u mirnom periodu. Ako umreš, umro si i to je to. Mišljenja sam, da su groblja suvišna i da zauzimaju previše prostora. Uspomene na preminule su uz vas svakako dok i sami ne umrete. Ali eto čisto radi primjera, da nije Bajrama, koliko vas bi obišlo grobove vaših najmilijih i to u toku jedne godine? Jednom, dvaput?