Da se ljudi barem djelomicno bave pravom, ekonomijom i zdravstvom u mjeri koliko se bave time ko kiti jelku, ko ceka deda mraza, ko ide na dzumu, ko slavi krsnu slavu, ko slavi novu godinu, kome smeta ezan, ko ide na misu, ko pije alkohol, ko kolje kurban, ko naziva selam, ko kaze dobar dan, ko pravi baklavu i ko jede svinjetinu, BiH bi mozda i bila neka drzava u kojoj bi vrijedilo ostati i opstati...