Orhan Pamuk, turski novelovac je u svom romanu Instanbul opisao stanje za vrijeme otomana. Samo je jedan sin sultana mogao njega nasljediti, i to onaj najači dok su ove druge sinove pobili. Do nije došla Roxana i zamoli sultana da ostavi njene sinove na životu. On ih ostavi ali su morali biti uvijek u zatvorenom izolirani od ostatka svijeta. Znači kao u samici, samo ih hranilo. I rezultat je bio da su sva ta djeca bila duševni i tjelesni invalidi.