Za vrijeme rata, moja majka (bosnjakinja) je doslovno hranila komsinicu (hrvaticu) kojoj je granata sina ubila. Zena od soka i bola je sjedila poput kipa dugo vremena. A to je samo jedan od primjera koliko smo jedni drugima pomagali i ko mene moze sad ubjediti da je mojoj komsinici neka gospodja iz Zagreba vise "njen narod" od moje mame. Zagreb je mozda slao pomoc, molitve, suosjecao, ali smo mi prezivljavali skupa. Mislim da nas mnogo vise od teritorije cini jednim narodom.