Jedno pojašnjenje glede ove knjige: prvo je g. Duraković za istu tematiku, u okviru svoje izdavačke kuće Alef uzeo gomilu novca, predstavljajući to kao - vitalni bošnjački nacionalni interes. To su one upuhljale buđave knjige koje ima svaka nesretna provincijska biblioteka jer su je po kadrovskoj direktivi SDA, morali kupovati. Potom je, kad je vidio da je bošnjaštvo ubleha Tunje Filipovića, to pokušao prodati pod - bosanska antologija - ali malo sutra. Potom je odlučio da se \"povuče iz javnog života\", jer je nije bilo - lake love. Kakav je to licemjer najbolje svjedoči činjenica da je upravo on završio onu Rizvićevu bljuvotinu od knjige o Andriću, a potom je javno govorio kako je to bila - nepotrebna knjiga. Enes Duraković, tipičan primjer Tunjinog Bošnjaka. Baš kao i Tunjo nekada je dobio Lenjinovu nagradu kao uzoran uvlakač iz tog vremena. Sanjin Kodrić svog vremena. Ma bolje da ne pišem više...