mi je krivo što nisam uzeo ni hrvatsko državljanstvo, kad sam mogao, početkom rata, ni kasnije, a ni zapadno u jednoj od zemalja (norveška, belgija, holandija) u kojima sam kasnije živio - i imao priliku. glupi, glupi, glupi patriotizam. sad sam previše star da bi me igdje primili osim kao turistu, a sutra će mi trebati i viza, kad nam ih ponovo uvedu. ali mogu sutra (ili za dvadesetak godina) umrijeti i ponavljam, umirem ovdje, ali ovdje nemam ništa više, ovo nije moja država, ovo nije ništa, ovdje će samo počivati moje kosti, ja ću se još vući neko vrijeme samo zahvaljujući tome što imam za naše prilike veliku penziju, ali većina mojih prijatelja je poumirala, većina rodbine mi je vani, ja samo još dišem ovaj zrak - ovdje osim ova četiri betonska zida na grbavici ništa više nije moje. spalite i galeriju, srušite bijelu tabiju, uništite sebilj - ovo NIJE sarajevo, ovo NIJE bosna