Hoće li ikad iko početi pričati o ljudima u ovoj jadnoj zemlji? Kad ćete prestati kenjati i veličati državu koja ne brine o svojim ljudima, ne brine o ljudima (brojevima, tačnije) koji umiru, odlaze, o propaloj ekonomiji i gladnima, o bolesnima i isprepadanima? Kad ćete shvatiti da je čovjek osnov svega i da mu država treba biti na usluzi? Kako voljeti čudovište koje ne voli ljudska bića koja ga naseljavaju i čine?