Budnosti nikad dosta gospođice od tri pedlja,Na krivinama zadnji vagoni luđački tresu,I mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid,A oholost nekad suđena da bude vrlinom,Splasnjava naočigled i smrdi nadaleko I nitko nema snage da odagna propadanje I nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine Koja laprda među krajnostima kao rijetko govno,Dok svi tvoji besprizorni usrećitelji,I samozvani štovaoci onog što ne razumiju,I svi tvoji plaćeni nitkovi, doušnici i sjećikes,I svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula Hrabro spletkare zšstićeni lopovskim kodeksom,Koji štiti vjernike od zaraženih,A svaku duhovitost uvijek i na vrijeme,Efikasno lijeće u samom zaćetku,Pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja,Krivo srastanje, gospodine, krivo srastanje,Kao kad bogate prose za miraž,A talon nose ružni i opaki,Sa nečuvenom moći da tjeraju što zažele,Mnogo ih je i strašno galame,Obićno razbiju sva ogledala na koja naiđu,,dA ne ostane ni pomen na ljepotu BAKIRE,sve je vec receno-UDRI IH