Shvatam da neko iz straha za vlastiti zivot nece pomoci drugome, ali da ima hrabrosti da se zadrzava na mjestu zlocina kako bi uslikao sliku(i na taj nacin se dovodi u isti rizik!), i nastaviti da se bavi fotografisanjem bez griznje savjesti, to mi nije jasno. Zar nije vaznije biti covjek, a ne profesionalac(nijemi posmatrac)?!