Neko viče da hrabri Zorbic iza zida uz oluk smiče dok domači puk kliče,
Pa dragi ljudi zato ne pravite škandal, popustite uže i parangal,
Pucaju rafale i na upaljene kaferale,
Nu' dosta viknu Barba s puno daha i to u smiraj dana i da nîće više tražiti belaja, dok se ne smiri preplašeni Zlaja,
Sa Brista Dizdar stiže i odmah od hrabrih dalmaša pobiže, dok ga pita njegova papa koliko na molu ima razbijenih komada hrvata.