Tuzla, 1988. godina, nedjelja, oko 21:00h. Ljeto. Stari i ja se vracamo od djeda u Stojadinu. Na radiju Bijelo Dugme, "Jer kad ostaris". Kaze stari, "Nemoj spavat' sine, stigli smo." Parkira na ulazu u zgradu rudnika soli, izlazimo. Nailazi momak od 20-tak godina, kaze, "Druze, ostala su ti zadnja vrata otvorena." Ja sam imao 6 godina tada, ali taj momak mi cesto padne na pamet.
Nema starog, nema Stojadina, nema Tife i Dugmeta, a bogami ni puno momaka koji ce reci "Druze, ostala su ti zadnja vrata otvorena." Danas su na snazi druga pravila igre, nazalost.