Razumijem ove kojima se dize kosa na glavi na sam pomen Jugoslavije. Siguran sam da su u to vrijeme njihovi bliznji bili niko i nista, pa su poslije raspada iste se trulo obogatili. Iz prica starijih cuo sam da se ako nista moglo zivjeti od svog rada u toj Jugoslaviji. Moj otac je za vrijeme Jugoslavije imao sve i dobro smo zivjeli, zato sto su cijenili njegovu strucnost i znanje. Sad radi za privatnika koji ga nipodastava kad mu se cefne. Pojedincima je draze biti Bosnjak, Srbin ili Hrvat i na ustrb toga umirati od gladi, cast izuzecima. Da naglasim na pocetku, nisam Srbin, ni Hrvat, ne osjecam se ni Bosnjakom...a posto se ne mogu izjasniti kao Bosanac, onda pretpostavljam da se ubrajam u \"ostale\".