Jednog dana Pamtim to kao da je bilo danas, Kad je babo Lajcak otisao od nas, U ruci mu piva, Za reverom znacka EU-a Kaz\'o je da mu je dosta i srba i hrvata i bosnjaka, I da ga naka nostalgija vuce, Da ce se vratit\' kad mu bude ceif. Mi smo djeca cucali ispod jorgana, Komsiluk vikao: pustite hajvana, Vratit\' ce se on, samo da propije sve. Al\' prodje otad trinaest Bajrama, Ali babo Lacak se ne vrati k nama, Kazu da ga je kod Hadzica satr\'o voz. Ja sam uletio u Facinu raju, Svercao kafu, Bunario po tramvaju, Prodavao farmerke. Mislio sam da za to imam nekog slifa I zaboravio rijeci rahmetli babe Lajcaka U rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan: Sine, veli, Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, Zavrsice karijeru u nizerazrednom Vratniku. Fakat.