raja, fino vi to komentirate, ali samo ne treba pretjerivati. koliko god bila tužna ova priča, budimo realni, dječak NIJE NI SVJESTAN šta mu nedostaje, takav je rođen i nikad nije ni upoznao svjetlost dana, sav kontakt sa vanjskim svijetom mu je preko dodira - i drugih čula, mirisa, ukusa, sluha. drugo, lijepo je saosjećati i lijepo je i kritikovati sebe i druge zbog pohlepe i nerada, ali ne treba to dvoje spajati u priču o malom Riju. hoću reći, koliko god mi se ne sviđalo što mlada raja (uključujem i svoja dva sina) više vremena provode u kafani umjesto na fakultetu, RIJU NE BI pomoglo kad bi oni potpuno batalili kafanu. bolje se osvrnimo oko sebe, koliko je ljudi kojima možemo pomoći, a ne primjećujemo ih - pitam ozbiljno sve koji su se javili: kad ste zadnji put penzionerki sa 2. sprata kupili nešto usput, kad sebi kupujete, kada ste zadnji put invalidu čika-husniji iz prizemlja uplatili račune kad svoje plaćate?