Sve ce to, o mili moji, prekriti ruzmarin, snjegovi i sas i dvije ce pokisle ptice sa oka prhnuti na jug. Ni jedna suza, ni malo volje ni jedna slutnja, ni glas, a moglo je bolje Reci ces malo je tuzno on je bio kopile i jad i stacemo goli i sami pod ovo ledeno nebo i mrak. Mirise pelin i pusto polje procvale ruze i med, a moglo je bolje... Gdje? Pokazi mi! Gdje? Kad tuzne sudba ne voli. I cime od svijeta da se branis? Kao ruza? Sa dva smijesna trna? Ili snom? Uzalud, uzalud, sve je protiv nas.