Toliko me isprepadao da me strah i kad me hvali. Sve kontam, da sam nesto kriv. Mislio sam da su ministri ZDRAVSTVA osobe koje s ljudima postupaju ko sa djecom, polako, ocinski, pozitivom...Premijer Ingleske je kaza, - ne mozemo dozvolit situaciju u kojoj medicinari moraju odlucit ciji zivot spasit. Et, i ovi nas reka isto. Ima li kakva nadoknada (isimn straha) za radnje u koje niko ne ulazi?