već zamišljam kakvi će biti komentari, nacionalistički i ostalo, te kako on iz šumske može igrati u sreviji, te dabogda mu ne bile sretne, ali samo kažem, novac nema države, ja kad bih dobio ove pare, zaboli me i za naciju i za domovinu, eventualno bih platio porez koliki moram (ne zato što volim državu nego zato što to ide automatski) i pokupio bih i ženu i djecu i otišao iz ovog raja na zemlji u neku zemlju koja BI ME HTJELA i do kraja života ne bih više pomislio ni na trebević, ni na miljacku, ni na amidžu sakiba, ni na komšinicu olgu, ni na najboljeg prijatelja dadu, ni na mostar i neretvu, ni na ribolov na jablaničkom, ni na sankanje niz dobrovoljačku prije trideset godina i skijanje na jahorini prije dvedeset pet, i zabranio bih ženi i djeci I DA GOVORE NAŠIM JEZIKOM I DA IKAD VIŠE SPOMENU STARI KRAJ, eto koliko mi se sve smučilo, imam upalu pluća i javim se gazdi da neću dan dva doći na posao, a on kaže, ako se sutra ne pojaviš, nemoj više nikad, a zadnje četri plate zaboravi