I kada šuti Sarajevo pjeva, i kad žmiri svjetlucaju mu oči, suzama kiša u oluk se slijeva Sarajevo će biti, sve drugo će proći ! Mirise Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke. Poput stare hanume sa Vratnika. Mirise somunom ramazanskim. Mirise Tabijom i barutom topa tabijskog. Mirise Miljackom, Bembasom, cuprijama. Mirise bolan prijatelju... Osjeti i ti malo. Mirise dzamijom i minaretom, mirise crkvom, Sinagogom i Sahat-kulom starom. Mirise Saracima i Kovacima, Sedrenikom i Bistrikom... Mirise prijatelju, stani malo pa miruhni. Mirise vodom sa Sebilja i drugih cesmi. Mirise cevapima, burekom, sirnicom, krompirusom. Mirise kahvom przenom, osjetis li ? Mirise bakrom i kalajom, mirise kaldrmom. Mirise ljudima stranim i domacim, poznatim i nepoznatim. Mirise prijatelju Sarajevo i krvlju i suzom. Suzom majke koja je sina dala da bi Ti danas mogao mirisati Sarajevo. Zato stani pa duboko udahni, osjetit ces jos vise nego sto ti rekoh, jer jos vise i ljepse mirise Sarajevo.♥