Ako je najveće zgražavanje izazvala činjenica da su stolice kupljene u Srbiji zašto onda, kada nije 6.april, kada nije 20 godina sjećanja, kada nije 11.julim, kada nije..., zašto kupujete srbijanske proizvode? Zašto punite dvorane srbijanskim pjevačima/pjevačicama? Zašto se opijate i razbijate čaše uz srbijanske pjesme? Zašto nakon padanja u trans zbog istih pucate jedni na druge, bodete se noževima i sl.? Zato što biste vi, da ste Haris Pašović, učinili isto. Ili uopšte ne biste imali ideju, a i dalje biste se sjećali svojih poginulih sugrađana tako što biste bljuvali ono, što je napravljeno njima u sjećanje.