NOVA KRAVATA Piše: E. J. Dodik je dobio novu kravatu. Što bi rekao moj prijatelj Ibro, plaha kravata, jahkako, jaštaradi. Ništa neobično i niti bi taj događaj prošao zapažen, da se sam Dodik nije otkrio i saopštio svom dunjaluku da je to jedina novost i jedini rezultat famoznog “prudskog dogovora”. Pao komunizam i došao nacional-socijalizam, pa je došlo vrijeme da i traktoristi više ne oru njivu nego da nose “lepe” kravate. Nisu džaba “lepa sela lepo gorela”. Dodikova prelijepa kravata je zasjala punim sjajem i postala čuvena i van naših granica. Svi su joj se divili, od stranih ambasadora, Dodikovih konduktera koji idu Dodikovom prugom pa sve do frojlajn Doris Pack, koja prosto nije mogla izdržati a da ne doleti (na metli) u Banja Luku i lično se uvjeri u njen ugodan sjaj i prirodnu ljepotu. A nama naivnima ostaje da se pitamo čemu sva ta halabuka oko Pruda. Pojavile su se razne teorije. Jedni kažu da je doživotni Predsjednik vaskolike Srpske Državne Agencije, presvjetli vrhbosanski Sulejman Tihić htio time da obilježi godišnjicu kada je u tom istom Prudu, davne 1992. prvi puta poljubio sliku dženerala Draže Mihajlovića. Drugi opet kažu da je Dodik platio Tihiću silnu lovu samo da ga opere kod međunardne zajednice i popravi mu renome. Dogovor je dogovor, sporazum je sporazum, kompromis je kompromis, pa makar time jedna “strana” gubila čitavu državu, a druga strana dobila sve ono što nije svojevremeno mogla dobiti tenkovima. To konduktere Dodikove pruge ne zanima, važno je da ljudi sjede i “dogovaraju” se, makar i neovlašteno. Sadržaj nije bitan. No, međutim, ali ipak, kockice su se počele slagati i na jednom čitava kuća od “lego” kockica zasja na zelenom stolu, zasjenivši čak i Dodikovu čuvenu kravatu. Danas smo konačno saznali epilog ruleta koga su zakotrljali domaći kockari. Lagumdžiji nije do kockanja, nije im dorastao; ulog je prevelik, a inaće bi i on rado bacio koju kockicu na sto. A šta je ulog? Vjerovali ili ne, ulog je čitav elektronergetski potencijal Bosne i Hercegovine. Saznajemo da je Silajdžić naprasno “odustao” od protuzakonite procedure dodjele koncisija nekim njegovim ahbabima, koji, da budemo pošteni, nikada nisu ni postojali. A presvjetli vrhbosanski Sulmena Tihić, intimni prijatelj sa nekim dobrim Srbima, još iz zatvorskih dana, - on bi regularno, po zakonskoj proceduri sve da proda Miškoviću za jednu KM, na sličan način kako se konočno kutarisao Energopetrola. Hm! Ima li ova hipoteza smisla? Testirajmo ovu hipotezu kroz neke ranije događaje. Nije bilo tako davno kada je Haris Silajdžić, onako serbez dao status države u državi Srpskoj pravoslavnoj crkvi, istoj onoj koja je blagosiljala Mladićeve “junake”, pa se onda kao nešto bunio, a Tihić kao bajagi iz inata pusti sve to da prođe u Domu Naroda. Hm! Malo zatim ICJ osudi policiju tzv. RS da je počinila genocid i naloži BiH da stvori jedinstvenu policiju, kao preduslov za ulazak u EU. No, međutim, ali ipak, Haris, koga je od tada narod iz milja prozvao Haristos Siladžijev i to ignorisa i legalizova takvu “presvjetlu” policiju, kao njegovu i Dodikovu ličnu privatnu gardu. Od tada je prestao biti aždaja za neke, mada oni upućeni, koji su svjesni da je isti ustvari bio i otac tzv. RS, potpuno shvataju njegovu očinsku brigu i ljubav. I šta sada? Kažu sve će biti naloženo institucijama države da po naloga ove čuvene trojke ispuni zadatak u potpunosti bez odlaganja. Demokratija, pa to ti je. Epilog! Vuci siti a ovce na broju, čekajući slijedeći Kurban bajram. Mišković će dobiti kompletan elektoenergetski sektor BIH za jednu KM. Silajdžić će dobiti jos jedan orden Nemanjića i pravo da ne vraća pakistanski kredit. Izetbegović će i dalje nositi bradu i imati pravo da zadrži 9 milijardi dolara, koje su svojevremeno bile upućene Republici BiH za odbranu. Nad tom silnom lovom i njenom “zakonitom” vlasniku brinut će se njegova privatna entitetska policija i privatno Tužilaštvo. A ako šta zapne tu su uvijek na raspolaganju crnci, orni silovanja. Sada su crnci u modi jer nisu obavješteni, pa pojma nemaju ni o čemu, dok su sve “Ćele” u BiH bile potencijalna opasnost. Bilo ih je neophodno eliminisati samoubistvom, jahkako, jaštaradi. Hvala Alahu džs, više ih nema. Dodik dobija na tacni legalizovanu Republiku srpsku, sa svim lepim selima koja još nisu lepo izgorela. Plus viletinu na Dedinju, plus ranč u Bakincima, plus ekskluzivno pravo da zastupa Malboro bez iakvog glupog PDV-a. Jebe mu se. Čović će dobiti svoju valstitu državicu po ugledu na vožda. A najbolje je prošao presvjetli vrhbosanski Tihić. On je osvojio ekskluzivno pravo da dahće pored nogu dobričine Dodika. Jedini posao će mu biti da maše repom i klepče klempavim ušima. Divota! Kako on, tako i cijela SDA, u horu: “Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala”. Kako tad, tako sad. E moj Lagumdžija! Ne jede pitu ko ima, već onaj ko je naučio. Ko ti je kriv kada ne znaš jamiti. Dok mi blejimo i čekamo slijedeći Kurban bajram, mogao si i ti nešto ušićariti. Ko ti je kriv? Helem, vrijeme je da i ja završim ovu svoju priču. I nama naivnima, što smo nekada pjvali “Jedna si jedina”, poklanjam jednu predivnu pjesmu mog dobrog prijatelja Ibre, sa kojim sam i počeo ovu besjedu. Evo je, pa da je svi skupa recitujemo. Naglas! Glave su nam u oblaku skoro smo u raju neće moći po zubima da nas udaraju. I jahkako, jaštaradi Iako su glave gore biće jos belaja još nas mogu dohvatiti jer su nam do jaja. I jahkako, jaštaradi