Ne znate ni imena poginulih, da li kod kuce imaju zene, djecu, bracu, zive roditelje i sl. a radujete se njihovoj pogubiji i na sve to sebe predstavljate kao neki plemenit, ponosan narod. Kakav odron i kakvo dno. Necu nista vise napisati, ako sami ne vidite ne vrijedi.
Ovde definitivno postoji odgovornost i svaki normalan medij u Srbiji treba da se bavi sa tim. Ali radovati se i podvriskivati od srece ovako masovno jer je neko poginuo na svojoj teritoriji a Srbin je i pilot- to nigdje niko nece naci nego kod bosanskih muslimana, to potpisujem. Pa sami razmislite da li je to normalno po vas, gdje to vodi i sta ocekujete od zivota.