Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda... Kao dete... Zaigrano... Prostodušno... Naivno... Beograd je, recimo, Taj Beograd... Muškarčina... Švaca i galamdžija u raspasanoj beloj košulji, na hoklici pred prepadnutim svircima... i Zagreb je Gospon Zagreb... Koketni gebelovski brčići, prefrigani šmek preko jutarnje štampe... Najveću larmu podigne kad zvecne kašičicom o rub porculanske šoljice... Pa Gospođ...a Ljubljana... Snežna Kraljica... Uobražena, elegantna, racionalna... Koja je tako hladno napustila taj brak iz računa čim je shvatila da računa više nema... A Sarajevo... Lakoverno, detinjasto... Zato ono prvo i pruža ruke...“ \'\'Eto, tako to ide - Ratovi prolaze... ljudi ostaju.. - Sarajevo pruzi prvo ruke, naivno je, patilo je zbog toga, povrijedili su ga mnogi ali Sarajevo - kako ga neko moze nevoljeti, kako ga neko moze zeljeti povrijediti?