Ti ne boj se sine vjetra ni kiše, ni vala što pjeni. Ti ne boj se kćeri kad postanu tiše, oluje u meni. Dok vas ruka nepravde tjera, a sjećanje dušu pjeni. Tebe neka uvijek hrabri vjera i vode koraci njeni. Puste su ulice otkad te nema, a noći su tiše. Čujem svakim se danom otići sprema, vas sve više i više. Život je staza i trnja i cvijeća, ne daj da ti dušu slome. Teško je naći sreću na kraju svijeta, ona je u domu tvome.