Eeee moja lijepa braćooo...E moji dobri ljudi...Svakako da će mi biti drago da pomognem koliko mogu...Nešto u te telefone ne vjerujem baš, pa ću otići ako Bog da u galeriju B.Smoje na kafu...Samo se trudimo da u srcu odrzimo samilost, darezljivost, pomaganje...Nećeš propasti ako dadneš dvije marke...Ne moraš ni to, daj koliko možeš, ali nek je to što dadneš od srca. Nekako smo svi pomalo odrvendurastili- srca nam ogrubjela, ali eto...Malo nas je ovaj snijeg dozvao pa bar jedni s drugima pričamo, komuniciramo, družimo se...Isto kao što nam je obaveza pomaganje onih kojima je to potrebno, pomozimo i gladne pse lutalice ostacima hrane koju imamo...Te životinje su čovjeku podređene i on je odgovoran za njih jer je čovjeku dat razum...Stoga, malo porazmislimo zašto na sve ovo strefljava...Jesmo li mi kao ljudi bolji od ovog našeg stanja?!! Oni koji imaju šta da jedu, piju, topli dom-neka to cijene, neka Bogu zahvaljuju i druge koliko mogu neka pomažu! Svako dobro Vam želim!