Sve bi to bilo u redu da sa borcima nije izravnata i administracija i radna obaveza (namjenska) i policija koji su dnevno provodili po 5- 6 radnih sati ili stotinjak mjesečno. Međutim pored ovakve neimaštine, nikakve privrede, povoljnog penzionisanja profesionalnih vojnika, poslanika i raznoraznih drugih privilegovanih grupa to nijedna država nebih mogla finansirati ni izdržati. To su uvidjeli i političari iz SDA koji su i bili pokretači tog zakona pa su ga poslije poništili iako je na osnovu njega puno bivših boraca već otišlo u penziju.