NAJTEZE MI JE KAD PRONADJEM KOSTI UBIJENIH BEBA Brat Kasim ubijen 1993. dok je kao logoraš kopao rovove za srpsku vojsku oko Sarajeva.. 07.12.2008. 05:00 Murat Hurtić, nastavnik, branilac BiH, logoraš, član komisije za razmjenu, šef tuzlanskog tima Instituta za traženje nestalih, dobitnik Zlatne značke općine Gračanica, već trinaestu godinu prekopava i preorava Podrinje i Posavinu u potrazi s posmrtnim ostacima ubijenih Bošnjaka i Hrvata. Za sebe kaže da je običan čovjek koji radi težak, mukotrpan, odgovoran i human posao. Radi to da bi očajnicima koji godinama tragaju za posmrtnim ostacima najdražih, ublažio bol. Da bi se duša ubijenih smirila u mezaru. Ostaci odjeće Kako je počelo, čega se Hurtić sjeća kao da je jučer bilo, a šta bi najradije zaboravio, šta je planirao i čemu bi se radovao, ima li mirnog sna čovjek koji je otvorio više od stotinu masovnih grobnica na području Vlasenice, Srebrenice, Zvornika, Brčkog, Doboja i sa svojim saradnicima ekshumirao na hiljade zvjerski ubijenih ljudi, žena i djece? Sredinom maja 1992. godine srpske vojne snage Doboja, potpomognute paravojnim formacijama iz Srbije, doslovno su zbrisale s lica zemlje nekada najbogatije dobojsko naselje Grapsku: spaljeno je 780 kuća, ubijeno na desetine ljudi, četiri stotine muškaraca je protjerano, među kojima su bila i petorica braće Hurtić - Murat, Kasim, Faruk, Osman i Mustafa. Kasim je ubijen 1993. dok je kao logoraš kopao rovove za srpsku vojsku oko Sarajeva. Murat je čamio u dva logora: Doboju i Tomislavgradu. Hapsili su ga i Srbi i Hrvati. Od kada je saznao za smrt brata Kasima, a i prije toga, nakon što se domogao slobode, radeći kao član Komisije za razmjenu, zarekao se da će pronaći brata, ali i da bi se volio dati na traženje svih ubijenih Bošnjaka i Hrvata. Posmrtne ostatke brata Kasima pronašao je 1996. na sarajevskom groblju Vranješ. Iste godine poslušao je Amora Mašovića i kao šef tuzlanskog tima za traženje nestalih dao se na prekopavanje i Podrinja, otvaranje masovnih grobnica i potragu za kostima. - Do sada sam otvorio više od stotinu masovnih grobnica, od Ljiplja, Snagova, Crnog vrha, Kazabašče, Kamenice, Brčkog, Bijeljine, Doboja. Ni zima, ni kiše, ni sunce, niti zmije, ne mogu nas omesti u namjeri da uradimo zacrtano. Svaki dan za nas je novi izazov, zov da idemo dalje da se pronađe još pokoja kost, lobanja, ostaci odjeće ubijenih. Ubice su u grobnice nerijetko bacale bombe, mine. Sve to pronalazimo. Masovne grobnice obično su na linijama razdvajanja, miniranim mjestima, pa nam i to otežava rad, ali nas ne može zaustaviti - kaže Hurtić. Istrajan posao Od svih poteškoća s kojima se hrve trinaestu godinu najteže mu je kada u masovnoj gorbnici pronađe kosti ubijenih beba, kada pronađe flašicu s cuclom, kosti ubijene trudne žene... Zbog toga noćima ne spava. A i kako bi. Ovih dana Hurtić radi na ekshumaciji dvanaeste masovne gorbnice u Kamenici kod Bratunca. Kaže da ga na njegovom istrajnom poslu najčešće posjete reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović, Munira Subašić i Šuhra Sinanović iz Udruženja \"Majke enklava Srebrenica i Žepa\". Džehenemski dani Nakon svakodnevnih petnaestak sati mukotrpnog rada, Hurtić se najradije odmori u krugu svoje porodice. Sa suprugom Fikretom, kćerkom Anidom, sinom Kasimom (ime dao po poginulom bratu), najradije ode do roditelja i braće u rodnu Grapsku, pa se prisjeti \"džehenemskih dana\" iz 1992. Spaljeni u pekari Hurtić kao dug osjeća to da se po ko zna koji put sa svojim timom nađe u Grapskoj i da ponovo počne potragu za trideset dvoje strijeljanih, pa u pekari spaljenih muškaraca, žena i djece. Nada se da će dočekati dan kada će se pronaći i posljednji ubijeni Bosanac, dan kada će biti zatvorene sve masovne grobnice i da će svi zločinci biti osuđeni za svoja nedjela. Autor: H. ČALIĆ