li jepi jezik u knjizevnost obaju r ecenih naroda, te ga prozvase ka ko su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigd je ni spomena. Mi sigurno imamo prava diciti se, sto se nasim je zikom sluze danas u knjizevnosti nasi prijatelji Jovo i Ivo, a to ce nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zasto nazi v, sto su ga oni nasem jeziku po svojoj volji, a bez naseg pitanj a dali,sada nama po sto po to ho ce da nametnu, pa nam cak brane da mi u nasoj vlastitoj kuci svo j jezik oznacujemo imenom naseg naroda.To je slicno, kad bi nase m djetetu neko drugi po svojoj v olji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali cast i postenje obodvojici nasih prijat elja, Srbu i Hrvatu. Mi njihovu narodnost ne preziremo, mi na nj iha krivim okom ne gledamo, mi nikad necemo zanijekati, da nije