Generacije prije nas su trgovale trampom, tipa oko za oko, zub za zub, kljuc za kljuc ... Onog trenutka kada je neki Gargamel upao u trampu sa obecanjem da ce nekada dati oko, zub ili kljuc, zapisavsi to na papir, zakunivsi se Bogom iz sve snage, onaj strumf koji je nasjeo na lopovluk, da ne bi ispao papak i bez icega, vidi se primoran uvaliti prazno obecanje glupljem strumfu, ubjedjujuci nadolazece generacije da ce Gargamel nekada dati oko, zub ili kljuc ...

Tako da danasnje generacije strumfova radjaju nove, prikrivajuci svoju historiju i sram, dok generacije Gargamela, vidjevsi koliko su strumfovi neupuceni i naivni, spremni na vlastitu stetu patiti samo da, pored sunca, ne bi bilo kise, samo da bi prikrili svoj sram, Gargamelovci idu korak dalje i visestruko umnozavaju zapise sa sarenim lazama, cime kroz vrijeme strumfov uzitak u suncanom danu razblazuje do te mjere da mu je isto pio vodu ili sok na razgadjanje ...