Novembar, 2005-e. Avion slijece na sarajevski aerodrom, snijeg pada toliko gusto da se pista kroz prozor aviona vidi tek sekundu prije nego sto tockovi dodirnu istu. Brisem ruke od hlace da se rijesim znoja od straha. Izlazak iz aviona, procedura na salteru sa policajkom ovakva: odakle to dolazis? (opaska: avion je iz njemacke i jedini koji je se tog dana usudio da sleti) iz aviona rekoh (mala sala da razbijem meni iz nepoznatih razloga napetu situaciju), nemoj se zajebavati ozbiljno te pitam!!! iz njemacke rekoh, djesi kreno? kuci! a gdje zivis? (u rukama drzi licnu) pise u licnoj odgovaram sada vec pomalo ljut, stani tamo nastranu dok ja nesto provjerim kaze, cekam nekih 25 minuta i shvatam da nema vajde, prilazim salteru i izvinjavam (!!!) se zbog svog nekulturnog ponasanja sa opaskom da sam se samo malo htjeo da nasalim. hladan pogled i kaze hajd sad a drugi put se nemoj mangupirati! izlazim vani a ono oko pola metra snijega napadalo, prilazim taksiju a on bez pozdrava kaze: dokle? do austr. trga velim, kaze jok vala ne isplati mi se to (zadnji taksi koji stoji tu, jer zbog snijega nijedan avion vise ne slijece). Nego hajde tamo do ulice pa zaustavi kakav taksi sigurno ce brzo naletjeti neko, odgovara mi brko (taksista) i sjeda u auto, zalupi vratima i ode!!! Uprtljam one dvije torbe i ruksak na sebe i krenem preko parkinga na kojemu nikome nepada na pamet da ga ocisti od snijega. Okliznem se jos usput i roknem onako momacki na ledja (sva sreca pa ruksak na meni). U tom momentu dok ustajem i hvatam one torbe psujem sve po spisku i policajki i taksisti brki vidim da stvarno dolazi taksi (golf dvojka, brzina nekih 30 na sat), dizem ruku i masem a on svrano udari po kocnici i poce da se klize nekih 50-60 metara dok se ne zaustavi. Udari rikverc i eto ga ,naginje se i kurbla sajbu dole: dokle jarane? do centra rekoh, joooj nemoj jarane... nema veze posto je, odgovaram ja, hajde upadaj veli on. Naravno sam ubacujem svoje stvari u gepek! dok ja sjedam na suvozacevo, on pali cigaru pa veli: djes ti kreno po vakom vremen jarane? ma nigdje odgovaram ja. Moracemo polako jarane, gume su mi skroz tanke!!! A meni se polako povraca od muke i pretrpljenoga. Ne odgovaram nista, stizemo do centra, on zaustavlja i kaze dvastpet. Gledam u njega i pitam: cega bolan? Maraka veli on ili u evrima moze isto onda petnest! Sada mi nije vise ni do cega, vadim pare i dajem mu. On uzima i umjesto hvala kaze: nemoj zaboravit one torbe u gepeku... Ulazim u leden stan, vidim cjedulju na podu. Dizem je i citam sljedece: (komsija pise) Bili oni iz Sarajevogasa i radili servis dole na kutiji. Kod tvoje poceli pa nisu imali vise dijelova. Morali iskljuciti.Doci ce u Ponedjeljak opet...