GENOCIDASI I IZDAJNICI BI DA SE ZABORAVI I OPROSTI SPASOJE TIHIC IH JE UBIO PONOVO OVOG PUTA U IME GENOCIDASA Ramo ekshumiran u Zelenom Jadru \"Nermine, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba svi hajte\", riječi su kojima na snimku otac doziva sina... 23.11.2008. 12:45 U naselju Dobrak, tridesetak kilometara udaljenom od centra Srebrenice, u kući koja je nekad bila prepuna čeljadi, sada živi sama jedna od srebreničkih majki. Salihu Osmanović u ovoj pustoj kući zatekla je vijest o ekshumaciji sina Nermina i supruga Rame. Duša se kida Na jednom od videosnimaka načinjenih prilikom zarobljavanja i egzekucije srebreničkih Bošnjaka uljeto 1995. godine u Kravici, koji je obišao cijeli svijet, Salihin muž Ramo doziva sina Nermina da se preda srpskim snagama zajedno sa ostalim Srebreničanima, koji su spas pokušali naći u šumama, u nadi da će biti spašeni. \"Nermine, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba svi hajte\", riječi su kojima na snimku otac doziva sina, a iza njegovih leđa se vide na hiljade zarobljenih srebreničkih Bošnjaka koji će kasnije biti likvidirani i njihove kosti razasute po masovnim grobnicima širom Podrinja. - Prošle sedmice djever je išao u Tuzlu da ih identificira. Meni nisu smjeli reći da su ih pronašli, tek su mi rekli kada su sve to obavili. Ne znam tačno gdje je Nermin pronađen, djever kaže da su mu rekli da su Ramu našli u grobnici u Zelenom Jadru i da će ih kopati naredne godine. Nerminovo tijelo je kompletno, dok od muža nedostaju neki dijelovi. Snimak me uvijek jako potrese i dušu mi kida na komade. Sine moj, najteže je biti majka - kaže srebrenička majka koja sa svojom tugom živi bez ikoga svoga. Niko ne pita - Moj stariji sin Edin poginuo je 6. jula 1995. godine u Srebrenici i ukopan je u mezarju Kazani. Nijedan nije bio oženjen, a kćeri nisam imala, tako da sam sama na ovom svijetu. Da makar imam unučadi, nadala bih se da će me ponekad obići - priča nam Saliha. Dodaje da je nikada nijedna od predstavnica srebreničkih udruženja nije obišla. - Otkad sam se ljetos vratila na Dobrak, ali ni tokom izbjeglištva, a bila sam svugdje od Jasenice preko Soline u Tuzli do Sarajeva, nijedna od njih nije došla da me pita kako sam i kako se osjećam. Nikada nije dolazio niko ni iz ove naše Općine - priča Saliha. Zahvalna Enveru Malagiću Iz Općine Srebrenica dali su joj 2.000 KM da obnovi kupatilo. - I to sam dobila tek nakon što sam nekoliko puta išla dolje gdje rade da im dosađujem. Od svojih usta štedjela sam da bih platila da mi sazidaju kuću. Enver Malagić finansirao je i izradio krov kuće, i njemu se jako zahvaljujem - kaže Saliha