Najlakse je praviti se blesav i tradicionalno, koristiti tuznu sarajevsku pricu i zrtve u licne ili dnevnopoliticke svrhe, kao sto to radi nasa bijedna gradonacelnica. Tesko nama s njom, a i njoj samoj sa sobom! Za pocetak neka nauci sta je kultura sjecanja, a onda nek se proba ukljuciti u iskrenu borbu za to. Ako ima sluha i gradjanske hrabrosti. Jos vaznije, nek nauci razliku izmedju stvarne borbe i boraca za istinu o agresiji na BiH i Sarajevo, nek podrzi takve projekte i ljude, a ne one, koji bi da nas nauce da smo svi jednako krivi, da je ovdje bio gradjanski rat i sukob tri strane, one koji bi banalizirali cijelu pricu o paklu, agresiji i genocidu, NEKA NE DIJELI PLAKETE POCASNIH GRADJANKI SARAJEVA OSOBAMA, KOJE DO PRIJE 2-3 GODINE NISU HTJELE CUTI DA JE OVDJE BILA AGRESIJA I GENOCID, A SAD SE OD NJIHOVIH PRICA NE MOZE DOCI NA RED.NEKA RAZMISLI KOME JE PRIJE DVIJE GODINE DALA PLAKETU POCASNE GRADJANKE! STA JE TA MISLILA I RADILA DOK JE SARAJEVO GORILO! Ima mnog ocasnijih i zasluznijih ljudi iz susjednih zemalja, koje su plakale sa ovim gradom od Kandicke. Recite to Semihici, ako ima vremena da nekog cuje dok razmislja kako potrositi budzetske pare i precutno pristaje na uklanjanje sarajevskih ruza. Zakasnjele reakcije nek koristi kuci kad dodje. Nek pusti ovaj grad da zivi i dise onako kako to zasluzuje i kako njegova raja zeli.