malo patetike..... u ljetnim danima kad se od tramvajske jedva nekako uspijem probiti do i od Sebilja, gdje ni golub vise nema mjesta, probijajuci se kroz najuze jezgro Starog grada osjecam se kao stranac u gradu u kom sam rođena i kome se ne zelim vise nikada vratiti. kad pogledam nocu na stari dio grada iz perspektive pogledom kroz prozor austrougarskog stana kod Slatkog coseta - ostanem bez daha od ljepote u noci osvijetljenih - Crkve Sv.Ante, Sahat kule, Begove dzamije, Medrese, trgovki... od jutarnjih sati sto se vise priblizava dan meni se sve vise navlaci strasan mrak pred ocima... ************ nije klesar onaj koji zivi s kamenom nego onaj koji zeli, umije i zna da klese, kao sto ne pravi pitu onaj koji ima od cega nego onaj koji zna kako se to radi. ************ Nadam se da ce Gradska uprava i Prva Dama Grada Sarajeva znati vratiti sjaj dijelu grada po kome je Grad dobio ime i restauracijom Gradske Vijecnice vratiti njen prvobitni izgled i namjenu.